Ruki polnye pepla Mey

London utoplen v neone ogney i v nochnom klube za mikrofonom stoit sam Aid Emu vizgom gitary vtorit Gipnos Set derzhit klub a luchezarnyy Amon varit kofe i pechet blinchiki Odin Nuadu Neftida – drevnie bogi zhivy Zateryavshis sredi smertnyh oni nikogda ne byli mertvy Do segodnyashnego dnya Ktoto otkryl ohotu na teh komu znakoma vechnost no ne smert Smutnye teni nesut pogibel i poka panteony vsego mira pytayutsya ponyat chto proishodit i otkuda zhdat udara Aid nadeetsya uvidet iskru uznavaniya v glazah Sofi devushki iz kluba On uveren chto eto ego Persefona v novom oblike Komu nuzhna gibel bogov? Ili mozhet vechnost – eto i pravda slishkom dolgo i nastala pora bessmertnyh uyti v nebytie?